Najmanje bi jedna generacija trebala proći tretman liječenja određenim farmaceutskim lijekovima, da bi se sa sigurnošću moglo tvrditi da li je neki lijek dobar i koristan. No sigurnih lijekova nema puno; ili ih je servirala sama priroda, ili su pak otkriveni slučajno kao što je to npr. penicilin.
Svako nasilno uplitanje - akcija imat će za posljedicu - reakciju, na ovaj ili onaj način! Priroda je ta koja na kraju ipak sama izregulira stvari.
Znanost je toliko puta pokazala svoje "slijepilo", jer nešt otkrije i to tumači kao pravu stvar, a onda nakon godinu, dvije, deset... pobije sebe. Sve izgleda super, uzeli su u obzir brdo početnih uvjeta i faktora, ali na kraju se ispostavi da i nije baš tako. A u međuvremenu nas uvjeravaju da je ipak tako i da se priroda ponaša baš kako to ona tumači. Moš mislit.
I tako već stoljećima...
Zapadna znanost ovisi o lovi jer moćnici u posjedu te love plaćaju istraživanja koja bi mogla samo opet tu lovu proizvest, tako da brdo toga ostane neistraženog, a mi ko ovce vjerujemo svojim pastirima.
Glavni problem je materijalizam ovog doba, koji je lakim koracima iz centra moći zahvatio cijelu planetu. Duhovni samorazvoj i vraćanje na ona iskonska stara znanja postala su predmetom sprdnje i izrugivanja. No stvari moraju doći na svoje mjesto, jer kada muški, materijalistički, poduzetni, natjecateljski yang princip dostigne svoj vrhunac, nastupa drugi yin pol. Pa će tako po nebrojeni put na ovoj planeti vrijediti Gaussova razdioba, usponi i padovi civilizacija, i povijest će se ponoviti. Sve drugo možemo nazvati utjehom.
U takvom zatvorenom krugu vidim izlaz samo u individualnom pristupu i odlučivanju o svom vlastitom životu. A to je zapravo jedino pravo i osnovno načelo. No koliko su nam vezane ruke i kako to postići, pogotovo zato jer smo odvojeni od prirode koju više niti ne primjećujemo baš zbog strke za lovom i materijalnim vrijednostima!? Ako tako nastavimo, što zapravo ostavljamo sljedećim generacijama?
Samo bolesti, jer mi smo bolesni!